Plastični optički materijal od vlakana
Osnovno stanje jezgre i materijala korice koji se koristi za plastična optička vlakna je dobra svjetlosna transmitancija, to jest, svjetlosna transmitacija polimera je potrebna da bude veća od 90%. Što je jači prijenos svjetlosti, to je manji gubitak prijenosa plastičnog optičkog vlakna. Većina polimera sa dobrom svjetlosnom transmittanom su amorfne strukture, izotropne, ne sadrže hromoforne grupe, i imaju uobičajeni refraktivni indeks [1]. Kao materijal jezgre, tipični polimetilmetakrilat (PMMA), polistiren (PS), polikarbonat (PC).
Plastična optička vlakna za komunikaciju
Plastična optička vlakna obično se zovu "golo vlakno". Jer nije zaštićena prelivom, lako je oštećena. Stoga je plastično optičko vlakno koje se koristi za komunikaciju zapravo plastični optički kabel od vlakana premazan plastikom, baš kao i bakazni kabel i kvarc koji se koriste za komunikaciju. Isto za optičke kablove. Za prenos podataka, optička vlakna (kabel) moraju formirati i optički prijenosni sistem sa drugim dijelovima. Tipičan optički sistem prijenosa sastoji se od tri dijela. Radni proces optičkog prijenosa se obavlja između optičkog odašiljača, optičkog vlakna i optičkog prijemnika. Optički odašiljač pretvara ulazni električni signal u optički signal, a konvertirani optički signal se od optičkog vlakna prenosi na prijemni uređaj-optički prijemnik, a optički prijemnik vraća optički signal dobiven od optičkog vlakna do električnog signala.
Da bi se shvatila optička komunikacija vlakana, važno pitanje je smanjiti gubitak prijenosa optičkog vlakna što je više moguće, kako bi se osiguralo da optičko vlakno ima određenu udaljenost od prijenosa. Kada svjetlost uđe s jednog kraja vlakana i izađe s drugog kraja, jačest svjetlosti će biti oslabljena. To znači da nakon što se optički signal propagira kroz optička vlakna, svjetlosna energija se djelomično učlani. To pokazuje da postoje određene supstance u optičkom vlaknu ili iz nekog razloga, blokirajući prolaz optičkog signala, a to je gubitak prijenosa optičkog vlakna. Samo smanjenjem gubitka vlakana optički signal može neometan.
Glavni faktori koji uzrokuju gubitak optičkog vlakna (attenuacija) su: intrinzik, savijanje, stiskanje, nečistoće, neravnopravnost i guza.
1) Intrinsic: To je inherentni gubitak optičkih vlakana, uključujući: Rayleigh rasejanost, inherentna apsorpcija itd.
2) Savijanje: Kada je vlakno savijeno, dio svjetla u vlaknu će biti izgubljen zbog raspršivanje, uzrokujući gubitak.
3) Stisnite: Gubitak uzrokovan blagom savijanjem kada se stisne optičko vlakno.
4) Nečistoće: Nečistoće u optičkom vlaknu apsorbuju i raspršuju svjetlost koja se razmnožava u optičkom vlaknu i uzrokuje gubitke.
5) Ne-uniformnost: Gubitak uzrokovan ne-uniformnim refraktivnim indeksom vlaknastog materijala.
6) Veza sa guzovima: gubitak uzrokovan vlaknastom guzom, kao što su: različita osa, krajnja faca nije okomita na os, neusmereno krajnje lice, neusuglasice promjera jezgre guze i loš kvalitet splicinga itd. Tada je gubitak vezan za sam materijal gubitak uzrokovan apsorpcijom i raspršivanjem svjetlosti koja se razmnožava u optičkom vlaknu koje se nalazi u materijalu. Gubitak optičkog vlakna izražen je koeficijentom gubitka a, koji je definisan kao broj decibela optičkog gubitka snage po kilometru, u dB/km. Trenutno se plastična optička vlakna s niskim gubitkom koja su masovno proizvedena na međunarodnom tržištu odnose na plastična optička vlakna s gubitkom<200db>
